TEMELJNA NAČELA
Hrvatski Crveni križ prema pravnom ustroju je udruga koja svoj rad temelji na Zakonu o Hrvatskom Crvenom križu („Narodne novine“ broj 71/2010), Zakonu o udrugama („Narodne novine“, broj 74/2014, 70/2017) i Statutu Hrvatskog Crvenog križa koji je donijela Skupština Hrvatskog Crvenog križa na sjednici održanoj 22. ožujka 2016. godine („Narodne novine“ broj 56/2016).
Temeljna načela
Kao dio Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hrvatski Crveni križ u svojemu radu vodi se temeljnim načelima Pokreta:
HUMANOST
Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, nastao u želji da bez diskriminacije pruža pomoć svim ranjenicima na bojnom polju, nastoji u svim prilikama spriječiti i ublažiti ljudsku patnju. Svrha Pokreta je zaštita života i zdravlja te osiguranje poštivanja ljudske osobe. On promiče uzajamno razumijevanje, prijateljstvo, suradnju i trajan mir među svim narodima.
NEPRISTRANOST
Pokret ne pravi razliku s obzirom na nacionalnu, rasnu, vjersku, klasnu ili političku pripadnost pojedinca, već nastoji ublažiti njegove muke, isključivo vodeći računa o njegovim potrebama, dajući prednost najhitnijim slučajevima unesrećenih.
NEUTRALNOST
Kako bi očuvao povjerenje svih, Pokret se ne opredjeljuje u neprijateljstvima i ne upušta se u rasprave političke, rasne, vjerske ili ideološke prirode.
NEOVISNOST
Pokret je neovisan. Nacionalna društva, iako su pomoćna tijela humanitarnih službi svojih vlada i podvrgnuta zakonima svojih zemalja, moraju očuvati svoju autonomiju kako bi u svako doba mogla djelovati u skladu s načelima Pokreta.
DOBROVOLJNOST
Pokret je dobrovoljan i ne pokreće ga želja za dobitkom.
JEDINSTVO
U svakoj zemlji može postojati samo jedno društvo Crvenog križa ili Crvenog polumjeseca. Ono mora biti dostupno svima i provoditi humanitarnu djelatnost na cjelokupnom teritoriju.
UNIVERZALNOST
Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, u kojem sva društva imaju jednaki položaj i dijele jednaka prava i dužnosti uzajamnog pomaganja, svjetski je pokret.
Međunarodno humanitarno pravo
Pravni temelj za djelovanje Hrvatskog Crvenog križa na području međunarodnog humanitarnog prava proizlazi iz ugovora o međunarodnom humanitarnom pravu i nacionalnog zakonodavstva.
Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj dana 13. studenoga 1992. godine donijela je "Odluku o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji" ( Narodne novine 1/92) u kojoj između ostalog piše:
"Notifikacijama o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je, od 8. listopada 1991. sljedećih mnogostranih međunarodnih ugovora:
- Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.), Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.) Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.) Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.) Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) (Ženeva, 8. lipnja 1977.) Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 16/1978. od 28. prosinca 1978.
- Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) (Ženeva, 8. lipnja 1977.) Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 16/1978. od 18. prosinca 1978."
Postajući strankom navedenih ugovora međunarodnog humanitarnog prava, Republika Hrvatska prihvatila je obveze koje iz njih proizlaze.